Quo Vadis, Aida?

Quo Vadis, Aida?
Quo Vadis, Aida?
Sinopsis:

Bosna, 11. srpnja 1995. Aida je prevoditeljica za Ujedinjene narode u Srebrenici. Nakon što srpska vojska zauzme grad, Aidina obitelj zajedno s tisućama drugih civila traži utočište u kampu UN-a. Kao insider koji sudjeluje u pregovorima, Aida ima pristup ključnim informacijama koje treba prevesti. Kakva sudbina čeka njezinu obitelj i narod, spas ili smrt? Što da učini?

Film u fokusu:

Iako, moglo bi se zaključiti, nema nikakvu poveznicu s povijesnim romanom Henryka Sienkiewicza o progonu ranih Kršćana u Rimu, film Quo Vadis, Aida? redateljice Jasmile Žbanić nije za one sa slabim srcem. Riječ je, nedvojbeno, o jednom od najuspješnijih filmova 2020. koji je premijerno prikazan u konkurenciji Venecijanskog filmskog festivala, nakon čega su zaredali trijumfi na brojnim važnim filmskim festivalima, poput onih u Arrasu, Les Arcsu i Luxembourgu. Godinu je završio osvojivši nagradu Independent Spirit Award za najbolji strani film i nominacijama za nagradu BAFTA za najbolji strani film i za najboljeg redatelja (prvi put za bosanskog redatelja u povijesti te nagrade) te za Oscara za najbolji međunarodni film.

Aida (u fantastičnoj izvedbi Jasne Đuričić), nastavnica koja postaje prevoditeljica UN-a, nakon srpskog osvajanja Srebrenice zapada u vrtlog nemilosrdnih događaja. Radnja također prati njezina muža (Izudin Bajrović) i dva sina (Boris Ler i Dino Bajrović), koji skriveni s ostalima očajnički traže utočište u kampu. 

Prikazom Aide koja gubi dah doslovno trčeći da bi spasila svoju obitelj film pomalo podsjeća na Dunkirk. Budući da je stalno u društvu onih koji bi trebali znati što se događa, zna mnogo, tj. previše da bi samo prihvatila njihova obećanja i da bi svim umornim i zbunjenim licima mirna srca mogla ponavljati prazne riječi. Čujemo, i u prijevodu, naravno, da su „Holanđani zatvorili kapiju”. Iako je Srebrenica proglašena zaštićenom zonom UN-a. 

Kako vrijeme istječe, a prostor kao da se sužava (montažer je Jarosław Kamiński, majstor koji je rado na filmu Hladni rat), film se razvija kao pravi triler. Nedostaje samo odbrojavanje koje poznajemo iz serije „24”. No – a za ovo vam vjerojatno ne treba upozorenje o spojleru jer svi znamo kakve su se svireposti dogodile u Srebrenici – ne očekujte spasitelje niti preokrete u zadnjoj minuti, u situaciji kad se čak i čovjek koji je uvjeren da će pomoć stići zatvara u sobu i želi da ga se ostavi na miru.

Težina situacije odgovara temi, ali gledatelj istodobno lako uranja i uživljava se u radnju. Vrijeme se usporava samo u jednom trenutku, kada se junakinja prisjeća sretnijih vremena, natjecanja za najbolju frizuru istočne Bosne. No radnja se vrlo brzo vraća na izbjegavanje pitanja ljudi i stalno ponavljanje riječi „šta kaže?”, kao da je ikome uopće stalo. Iako nema vremena za gubljenje, sigurno ne na velike monologe, redateljica (koja je, uostalom, osvojila Zlatnog medvjeda za film Grbavica) uspijeva prikazati svaki aspekt rata: nedostatak komunikacije, potpunu bespomoćnost gotovo svih uključenih, bez obzira na njihove namjere, i onaj trenutak u kojem čovjeka, kao grom iz vedra neba, obuzme spoznaja da nema izlaza. Činjenica da redateljica ne govori o dalekoj prošlosti, nego o nečemu što se dogodilo 1995. i što je, kako je sama već bila ustvrdila, „velika trauma za sve u Bosni”, čini sve još mnogo gorim, posebno gledano kroz prizmu glasova koji danas pozivaju na „patriotizam”. Posebno snažan dojam ostavlja činjenica da u Quo Vadis, Aida? puške nose ljudi koje poznajemo – Aidin bivši učenik, nečiji prijatelj s fakulteta. Apsurdno je i uznemirujuće. I može se ponoviti.

Quo vadis, Aida?. Produkcija: Deblokada. Koprodukcija: Coop99, Digital Cube, Extreme Emotions, Indie Prod, N279 Entertainment, Razor Film Produktion, Tordenfilm AS, Österreichischer Rundfunk (ORF), TV ARTE/ ZDF, Radiotelevizija BiH te TRT. Međunarodna distribucija: Indie Sales.

Marta Bałaga, Cineuropa